[et_pb_section bb_built=”1″][et_pb_row][et_pb_column type=”1_2″][et_pb_text _builder_version=”3.17.6″]
Tko se nije pitao, bar jednom u životu: “Kako sam se uopće uvalio u taj odnos? Što ja za boga miloga radim s ovom osobom, što on ili ona hoće od mene? Kako sam mogla ponovno ispasti tako glupava? “
Iskreno rečeno, nitko ne dolazi u naš život slučajno.
Svi se susrećemo s određenom svrhom; da bismo proživjeli neko iskustvo, naučili lekciju, bili u kontaktu, da se osjetimo živim. I, kao što slamke plutaju na površini rijeke, tako se i mi susrećemo, plovimo zajedno neko vrijeme i (uvijek) na kraju rastajemo.
Priroda ovog svijeta je da je začaran iluzijom i prolaznošću.
Zato, kad zateknete sebe da se osuđujete ili pak krivite druge “za sve nažao što su vam učinili”, zaustavite se na trenutak i postavite si sljedeće pitanje: Što ja trebam naučiti iz ovog susreta?
[/et_pb_text][/et_pb_column][et_pb_column type=”1_2″][et_pb_text _builder_version=”3.17.6″]
Widget not in any sidebars
[/et_pb_text][/et_pb_column][/et_pb_row][/et_pb_section]
