Dragi/a ja,

Žao mi je.

Žao mi je što si tako očajnički pokušavala popraviti druge dok su se tvoje vlastite ruke tresle.

Žao mi je što ti nisam dala dovoljno vremena za zacjeljivanje, što sam ti dopuštala liječiš rane svih ostalih dok tvoje vlastite krvare.

Žao mi je što postoje dani kada osmjesi bole, ali sam te prisiljavala da se smiješ i smiješiš tako da se nitko ne bi pitao što nije u redu ili brinuo o tebi i onda bi morala pokušati sve to objasniti bez plakanja.

Žao mi je što si dala sve svoje vrijeme i trud ljudima koji nisu nikada uzvratili na isti način.

Žao mi je što postoje noći kada zaspeš plakajući i nitko se ne želi potruditi da shvati zašto.

I stvarno mi je žao što te nisam voljela kao što zaslužuješ biti voljena.

Učiniti ću bolje.

Inner Rambling

7 300x600 CENTAR

Ostavi svoj komentar