Međutim, uspoređivanje s drugima zasigurno stvara dojam neuspjeha jer uvijek postoji netko uspješniji, inteligentniji i zanimljiviji od vas. Kao što je Søren Kierkegaard rekao: „Usporedba je kraj sreće i početak nezadovoljstva.“ U trenutku kada počnete uspoređivati, ulazite u zemlju frustracije. Mentalitet uspoređivanja stvara najveću prepreku za duhovni život: zavist. Zavist je prava suprotnost ljubavi. Sva patnja zapravo proizlazi iz zavisti. Što je zavist? To je osjećaj blagog zadovoljstva uslijed tuđe patnje.
Drevna priča oslikava ovaj problem:
Bio jednom siromašan čovjek koji nije imao dovoljno sredstava da svojoj obitelji omogući dovoljno hrane. Jednog je dana sjeo pod drvo u šumi da razmotri svoju situaciju. Odjednom je čuo glas: „Ja sam vlasnik ove šume – ja sam snažan šumski duh. Primijetio sam tvoje siromaštvo i odlučio sam ti pomoći. Ispunit ću ti svaku želju pod uvjetom da za svaku ispunjenu želju tvom susjedu podarim dvostruko.” Čovjek je odgovorio: „Da, naravno, ako mogu dobiti sve što želim. Pristajem, prihvaćam tvoj blagoslov!“
Kad se vratio doma, čovjek je rekao svoju prvu želju: „Dragi šumski duše, imam djece više nego što smo planirali, a naša je kuća premalena. Možeš li je, molim te, povećati?“ I hop – njegova je kuća dobila još tri sobe! Bio je vrlo sretan. Sljedećeg je jutra otišao raditi na polju i primijetio da je kuća njegova susjeda postala dvostruko veća od njegove. Doviknuo je susjedu: „Sretan sam zbog tebe!“ Tada je počeo raditi i u međuvremenu razmišljati kako njegov susjed uopće ne mora zarađivati za život; ‘Ja sam taj koji je susreo šumskog duha.’ Navečer se ponovno obratio šumskom duhu: „Moja će se obitelj nastaviti uvećavati – više djece, unučadi, posjetitelja – molim te, pretvori moju kuću u kuću na tri kata!“ I hop – kuća je tu! Obilazio je nove katove i sobe sa svojom obitelji, sve je bilo jako privlačno i bili su vrlo sretni. Te noći, prije odlaska u krevet, otišao je u kupaonicu i pogledao kroz novi prozor. Gledajući u krajolik, primijetio je da je kuća njegova susjeda toliko porasla da sada ima šest katova! „Dobro za njega“, promrmljao je.
Sljedećeg je jutra uputio novi zahtjev šumskom duhu: „Moje je polje je premaleno da bi u dovoljnoj mjeri zbrinulo moju obitelj. Molim te, učini ga 10 puta većim!“ Hop – njegovo je polje bilo 10 puta veće i puno usjeva. Ali, vidio je da je njegov susjed ‘lopov’ dobio polje veličine 20 nogometnih igrališta a da nije morao za to ništa učiniti! U tom je trenutku osjetio snažnu bol zavisti – osjećao se jadno zbog dobre sreće, bogatstva i veselja svoga susjeda i odlučio je to okončati.
U tjedan dana osmislio je plan. Naposljetku je otišao do starog drveta i od šumskog duha zatražio sljedeće: „Ovo je neobičan zahtjev ali, molim te, uzmi mi jedno oko.“ Hop – i tako je bilo! Dok se vraćao kući, želio je vidjeti samo jedno: lice svoga susjeda. Kada je vidio da mu nedostaju oba oka, osjetio je zloban užitak.
Zavist je veliki problem, a materijalističko društvo daje mu mnogo goriva. Kako zavidna osoba može služiti i misliti o dobrobiti drugih? To nije moguće jer će takva osoba postati nesretna kada drugi napreduju. Lišenost zavisti je sloboda, dok je zavist ropstvo! Postat ćete slobodna osoba kada se prestanete uspoređivati s drugima i pronađete zadovoljstvo u sebi!
Što možete učiniti da biste postali zadovoljni u sebi i tako izgubili potrebu da se uspoređujete s drugima?
Početak dubokog zadovoljstva, potpunog osjećaja vlastita ispunjenja, lišenosti potrebe za bilo čime drugim uvijek je put k unutrašnjosti, gdje ćete otkriti tko ste uistinu iza svih maski i na taj se način povezati s vječnim izvorom energije i inspiracije. Bhagavad-gita (13.34) opisuje: „Kao što sunce sâmo obasjava cijeli svemir, živo biće u tijelu obasjava čitavo tijelo svjesnošću.” Vi ste poput sunca – vječni, puni blaženstva, to jest sebe, ali ste prekriveni tijelom i planovima za svoj život, koji vas treba usrećiti. Međutim, ne možete pronaći sreću u materijalnoj dimenziji života! Ono što tražite ne nalazi se tu. Način da postanete zadovoljni u sebi kako ne biste osjećali potrebu za time da se uspoređujete s drugima jest uroniti u duhovnu stvarnost. Zaokupite se svojom duhovnom praksom, tako ćete svaki dan dodirnuti malo duhovnog okusa vječnosti!
Zaokupljenost je jako važna. Morate biti u stanju povući um s materijalnih pitanja i snažno ga zaokupiti onim duhovnim. Samo zaokupljen um upija kvalitete. Inače biva prekriven tvrdim oklopom kroz koji duhovni nektar ne može ući.
Još jedna korisna praksa jest čvrsta odluka da ne kritizirate druge. Kritiziranje vas dovodi na pogrešno mjesto. Bolje je da ga zamijenite poštovanjem: „U redu, osoba čini nešto što možda nije u mome stilu, ali ona ili on ima i dobre odlike …“ Tada vam um neće ući u opasnu arenu zavisti.
Sacinandana Swami
