[et_pb_section bb_built=”1″][et_pb_row][et_pb_column type=”1_2″][et_pb_text]
Neka razdoblja našeg rasta su toliko zbunjujuća da mi uopće ne prepoznajemo da se rast događa. Možemo se osjećati neprijateljski ili ljutito, možemo se sramiti ili osjećati histerično ili depresivno.
Nikada nam ne bi ni palo na pamet, osim ako ne nabasamo na knjigu ili osobu koja bi nam to objasnila, da smo zapravo u procesu promjene, u kojem postajemo veći – duhovno, nego što smo bili prije.
Kad god rastemo, mi to osjećamo, kao što mlado sjeme mora osjetiti težinu i inertnost zemlje dok nastoji izaći iz svoje ljuske na putu da postane biljka. Često je osjećaj sve samo ne ugodan.
Ali ono što je najviše neugodno je kad ne znamo što se događa. Ona duga razdoblja kad se čini da nešto unutar nas čeka, drži dah, nesigurno u tome što bi trebao biti sljedeći korak… na kraju postaju razdoblja koja iščekujemo, jer u tim razdobljima shvaćamo da se pripremamo za sljedeću faza našeg života i da će se po svemu sudeći otkriti nova razina naše osobnosti.
Alice Walker
[/et_pb_text][/et_pb_column][et_pb_column type=”1_2″][et_pb_text _builder_version=”3.8″]
Widget not in any sidebars
[/et_pb_text][/et_pb_column][/et_pb_row][/et_pb_section]
