“Ovaj život samo su zagrade u vječnosti.” Wayne Dyer

U prošlom stoljeću, jedan je američki turist posjetio renomiranog poljskog rabina, Chofetza Chaima. Bio je zapanjen kad je vidio da je rabinov dom bio samo jedna jednostavna soba ispunjena knjigama u kojoj su se nalazili još jedan stol i klupa.

“Rabine”, upita turist, “gdje je tvoj namještaj?”

“A gdje je tvoj?”, odgovori rabin.

“Moj?”, upita zbunjeni amerikanac. “Ali, ja sam samo u prolazu.”

“I ja sam,” odgovori rabin, “i ja sam.”

3 ZA POGLAVLJA



Mi promatramo očima, slušamo ušima, kušamo jezikom, dodirujemo kožom, mislimo umom. Zbog poistovjećenosti s tijelom imamo iskustvo svijeta koje ovisi o ograničenjima tijela. Svako živo biće je je vrsta svjesnosti koja ima na određeni način suženo iskustvo u bezgraničnoj svjesnosti.

Naše iskustvo se pohranjuje u umu, a inteligencija rasuđuje i interpretira pohranjeno. Prema zakonu karme, nakon smrti ovog fizičkog tijela, nastanjujemo novo tijelo, također privremeno. I tako iz života u život…

Mi kao osoba nadilazimo sve te ograničenosti. Transcendentalni smo po prirodi, vječni, bezgranični, puni znanja i sreće. Izvorno smo sazdani od čiste ljubavi.

Neka ovo znanje bude temelj našeg života.

“Svi smo mi posjetitelji u ovom vremenu, na ovom prostoru. Mi smo samo u prolazu. Naša je svrha promatrati, učiti, rasti, voljeti… i nakon toga se vraćamo kući.” – Narodna izreka australskih Aboriđina

Dario Duišin Džunić, atma.hr