Bio jednom čovjek koji se izgubio u pustinji. Iscrpljen je umirao od žeđi.

Naposljetku, sreća mu se osmjehnula. Primijetio je malu napuštenu kuću usred ničega. Zadnjim atomom snage približio joj se. Bila je u zaista lošem stanju. Nije imala krov, a prozori su bili razbijeni.

Na njegovu sreću, u dvorištu je našao staru pumpu. Svom svojom preostalom snagom, počeo je pumpati, ali voda nije izlazila.




Na svoje iznenađenje, primijetio je malu metalnu posudu s čepom. Posuda je bila puna vode. Uzeo je posudu na čijim je metalnim stranama bila napisana poruka.

Pisalo je:

‘Da bi dobio vodu, trebaš vodu iz ove posude uliti u pumpu, prijatelju. P.S. Prije nego odeš, molim te, napuni opet posudu vodom.’

Žedni čovjek je bio u dvojbi. Razne misli i pitanja vrzmali su mu se u umu. Što da učini? Da izlije vodu u pumpu? Što ako sva voda ode i nikakva voda ne izađe van kada počne pumpati?
Sada barem može popiti vodu iz posude i zadovoljiti žeđ. Spasio bi si život i ne bi umro.

Kako da ima vjeru u uputu napisanu na stranici posude od strane nekoga nepoznatoga? Što bi bila pravilna odluka?

Unutar srca mogao je čuti glas svoje intuicije, taj božanski glas koji nam se svima obraća. Glas mu je uvijek govorio pravilnu odluku koju treba učiniti u životu. Nikada ranije ga nije iznevjerio. Tako da je do sada razvio vjeru u njega.

Što mu je sada glas govorio? Mogao je osjetiti da je imati vjeru pravilan čin. Ako ga glas nikada do sada nije iznevjerio, zašto bi sada?

Izabrao je rizičnu odluku koja bi ga mogla koštati života. Polako i s punom pažnjom, izlio je vodu iz posude u zahrđalu staru pumpu. Zatim je pumpao svom svojom snagom.




Na svoje iznenađenje, obilje vode je počelo izlaziti iz pumpe.

Skočio je i napio se dok se nije zadovoljio u potpunosti. Prije nego je otišao, slijedeći uputu, opet je napunio posudu i dodao svoju poruku na papir koji je svezao uzicom.

Napisao je novu poruku dodajući:

‘Dragi putniče, može ti se učiniti čudnovata poruka na posudi s vodom, ali zaista je tako. Ja sam vjerovao i to mi je spasilo život. Molim te, vjeruj i ti. Moraš dati vodu da bi dobio vodu zauzvrat.’

Da biste nešto dobili, najprije morate nešto dati. U toj zadaći pojaviti će se strah u vama. Isti strah s kojim se čovjek iz gornje priče morao suočiti. To je strah gubitka nečega što već imate.

U vašem umu mogu se pojaviti sumnja i strah kao na primjer: ‘Sada barem imam nešto; ako svoju imovinu dam drugima, ništa mi neće preostati. Izgubiti ću sve za što sam tako naporno radio!’




Ne brinite. Ne ide to tako. Svemiru ničega ne nedostaje. Ima hrane i novaca za svakoga. Nikada ne nedostaje za ljude koji žive sa stavom davanja i suženja drugima. Kada živite s tim stavom, sredstva će se pojaviti kao čudom.

Martin Dimitrov, https://www.facebook.com/pricezauspjeh/


Widget not in any sidebars