Sljedeći put kada budete frustrirani, sljedeći put kad osjetite akutnu bol, ljutnju ili nepoštivanje, sve što trebate učiniti jest zapamtiti jednu stvar. Ne znam ni gdje sam to čuo, ali ovo je jedna od najdubljih i najistinitijih izjava o ljudskom stanju.




“Ovaj trenutak nije vaš život. To je samo trenutak u vašem životu.”

To je to. Ta će vam rečenica pomoći da izdržite mnogo toga. To će vam pomoći da otpustite mnogo toga.

Imam probleme. Uzrokuju mi beskonačnu količinu glavobolje, frustracije i boli. Ne samo meni, nego i ljudima u mom životu.

To je čest problem. Također je vrlo jednostavan. Ekstrapoliram stvari. Stoici bi rekli da nisu nama problem vanjske stvari, već njihova procjena. A ja bih rekao da je naša ekstrapolacija stvari ono što nam zadaje problem.

Ekstrapolacija je kada projiciramo naše poznato iskustvo na nepoznato i zamišljamo viziju budućnosti. Kad pogledamo jednu malu stvar i proširimo je u neku globalnu prosudbu o svemiru. U psihologiji čak to ima i naziv: osnovna atribucijska pogreška. To je kognitivna pristranost.

Kako to zapravo funkcionira? Dopustite mi da vam dam osobni, ali neuobičajen primjer.

Kad raščlanjujem stvari oko kojih sam se raspravljao sa svojom djevojkom – naše najveće svađe – gotovo sve one nisu bili vezane za same te stvari oko kojih smo se raspravljali. Zato što bi to u tom slučaju bilo brza i jasna diskusija. Umjesto toga, jedno od nas ili oboje mislili smo da branimo neki neodređeni princip.




Naravno, ono što smo doista radili jest ekstrapoliranje. Rekao sam: Neću izdržati ovo. Nismo govorili u sadašnjosti, nismo čak se vezivali ni za prošlost. Projicirali smo neugodnu budućnost i svađali se oko toga.

Koliko bismo bili bolji kada bismo mogli postojati u ovom sadašnjem trenutku, kada bi se bavili onim što postoji sada, a ne prtljagom koju smo donijeli sa sobom ili strahom koji se akumulirao. Koliko bi bilo bolje da ljudi ne donose procjene vrijednosti na temelju pojedinačnih slučajeva.

Ali to je ono što radimo. Tužna je istina da to činimo s mnogim životnim problemima. A za rezultat oni bivaju puno gori.

Ali postoji rješenje. Sljedeći put kada budete frustrirani, sljedeći put kad osjetite akutnu bol, ljutnju ili nepoštivanje, sve što trebate učiniti jest zapamtiti jednu stvar. Ne znam ni gdje sam to čuo, ali ovo je jedna od najdubljih i najistinitijih izjava o ljudskom stanju.




Ovaj trenutak nije vaš život. To je samo trenutak u vašem životu.

To je to. Ta će vam rečenica pomoći da izdržite mnogo toga. To će vam pomoći da otpustite mnogo toga.

Netko vas pretječe u prometu. Smeta vam to, što četiri sekunde će vas spasiti? Ipak, važno je jer naš um naglo počinje razmišljati: “Hoću li dopustiti ljudima da tako postupaju sa mnom?” A sada se osjećate kao da morate nešto poduzeti u vezi toga.

Kada ste bolesni, imate gripu, osjećate se strašno jer se čini kao da to nikada neće završiti. Uzimamo trenutak i nemilosrdno ga produžujemo na neodređeno vrijeme.

Zatim, grozan dan na poslu postaje “Ne mogu živjeti ovako još četrdeset godina, čovječe.” Znači, vaš posao izgleda mnogo gori nego što jest. I tako se popis nastavlja.

Ovo je sve naravno glupo. Sve je to zbog naših smiješnih očekivanja i vjerojatno razočaranja.




Sadašnjost nam je više nego dovoljna. Ako želimo biti uspješni u životu moramo biti u stanju jasno vidjeti  stvari, kako bismo mogli prolaziti kroz sitne frustracije koje nas sprječavaju da idemo naprijed i da se usredotočimo na ono što je pred nama.

To su također sastojci za sreću i zadovoljstvo. Njihov protuotrov – njihov neprijatelj – jest ekstrapolacija. To je otrovna, neproduktivna sila koje se možemo riješiti.

Ovaj trenutak nije vaš život. To je samo trenutak u vašem životu.

Ta kratka izreka je najbolja stvar na koju sam do sada naišao.