Emocije ne mogu biti trajne. Zato ih i nazivamo “emocije” – što potječe od riječi “motio”, pokret. One se kreću; stoga se i nazivaju “emocije”.
Od jedne do druge vi se stalno mijenjate. U jednom ste trenutku tužni, u drugom ste sretni; u ovom ste trenutku ljuti, a već u sljedećem suosjećajni. U ovom trenutku nekoga volite, a već u sljedećem ispunjeni ste mržnjom; jutro je bilo divno, a noć je grozna. I tako to ide.
To ne može biti vaša narav, jer potrebno je da iza svih ovih promjena postoji nešto poput niti koja će ih držati na okupu.
U vijencu vidite cvijeće, ali ne vidite nit. Osjećaji su poput cvijeća u vijencu. Ponekad procvjeta bijes, ponekad tuga, nekad sreća, nekad bol, a ponekad procvjeta patnja. Ove emocije predstavljaju samo cvijeće, dok je vaš cijeli život vijenac. Nit mora postojati; u suprotnom biste se odavno rasuli na dijelove. Vi postojite kao cjelina.
Pronađi u sebi tu nit, tu zvijezdu vodilju koja je trajno u tebi.
Osho
Widget not in any sidebars
