Čovjek je umro…

Kada je to shvatio, vidio je Boga kako dolazi s kuferom u ruci.

Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka…




Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova…

Bog: Stvarno mi je žao, ali vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Što imaš u tom kuferu?

Bog: Ono što ti pripada.

Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari… odjeću… novac…

Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.

Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?

Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.

Čovjek: Jesu li to moji talenti?

Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.

Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?

Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.




Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?

Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.

Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.

Bog: Ne. Ne… Ono pripada Prašini.

Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!

Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.

Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke i otvori ga…

PRAZAN!

Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…

Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?

Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.

Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?

Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.




Život je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama.

Uživajte u ovom Trenutku dok ga imate. Ne dozvolite da vas bilo što zaustavi da obavljate posao u kojem uživate.

Živite svoj život Sada. Ne zaboravite biti sretni, jer je to JEDINO važno.

Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu, ostaje iza vas.

Ništa ne možete ponijeti sa sobom.

Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE TRENUTKE…

Izvor: facebook.com/spomenka.dragojevic