Morgan Freeman je jednom rekao: “Da sam imao tako veliki uspjeh ranije, vjerovatno bih vrlo lako izgorio u tom uspjehu.”
Sve u životu doista ima svoje vrijeme.
Vjerojatno je sav problem u tome što mi to ne možemo prihvatiti i biti dovoljno strpljivi, što se vrijeme u našem umu ne može uvijek prilagoditi vremenu u stvarnosti.
Kada bi čovjek više vodio računa o procesima koje traže svoje vrijeme, vjerojatno ne bi tako brzo odustajao od svojih snova jer bi shvaćao da sve zapreke imaju jedan dublji razlog.
Koliko bi od nas željelo završiti studije na brzinu, imati dobro odgojenu djecu, uspjeh na poslu, kvalitetne odnose s drugima, ali stvarnost koja je puna konflikata, poraza, promašaja, često nas ostvari bez daha.
Pokušavajući dati sve više od sebe kako bi uspjeli što prije, shvaćamo da nije sve u našem trudu.
Život se ne može ubrzati.
Postajanje čovjekom se ne može ubrzati, to postaješ onda kada si za sve izazove spreman.
No, mi smo skloni tražiti prečice, pomagala koja će nam ostvariti ciljeve, bez da smo na njih došli.
Želimo imati povjerenje bez da smo dovoljno uložili u odnos, zdravlje iako radimo stvari kojima ga oslabljujemo, snagu i moć iako nismo dovoljno predani i disciplinirani stvarima koje ih povećavaju.
Stoga sva promjena koja se treba dogoditi, prvo se treba dogoditi u našem umu kako bi shvatili da iako možemo prevariti sebe, ne možemo prevariti život.
Životom vladaju zakoni i načela, vrijednosti i uvjerenja, i to je promjena koja traži od svakog djelića našeg bića da odumre ona stara stanica i zamijeni je nova.
Ne možete postati novi ljudi ukoliko ste svim lancima vezani uz svoja stara i pogrešna uvjerenja i stavove, te se bojite promjene.
Vaši snovi će zaživjeti onda kada prestanete požurivati stvari, kada prihvatite plan života, shvaćajući da vas svijet još uči lekcijama za koje vjerojatno još niste dovoljno spremni.