A kad je to? To je točno onda kad smo spremni. Kad smo spremni da se nešto dogodi, to se i dogodi. Točka.

Svo to nestrpljenje, trebalo bi ili ne biti sada ili kasnije, stvara veliki unutarnji pritisak, unutarnje kidanje, a sigurno i one upalne procese u tijelu koji traju godinama. Postanemo opsjednuti time što će drugi reći ako ne učinimo nešto u vrijeme kad svi to rade, bilo da se radi o stvaranju potomstva, pohađanju fakulteta, sklapanju braka ili stvaranju unosne karijere.

Ponekad nam je sasvim jasno da se neke stvari trebaju promijeniti, ali ne vidimo uvijek kako, kada, gdje. Razumijevanje i suosjećanje ka samom sebi je od velikog značaja. MI znamo da bi trebalo biti drugačije ali nemamo snage da se pomaknemo unaprijed. I znate što? Skoro uvijek je teže biti s poznatim, ili nepoznatim i sa svojom nemogućnošću da se pokrenemo, nego što je to samo pokretanje naprijed.

Treba preživjeti sve ono što dođe prije pomicanja, sve svoje nesigurnosti, nemoć i osjećaj bezvrijednosti, onaj osjećaj da ne zaslužujemo bolje, da ne znamo kako, osjećaj neadekvatnosti, itd. Lista je podugačka. No, ne brinite. Stvari će se dogoditi kad im je vrijeme i može sve ispasti mnogo lakše nego što ste ikad mogli zamisliti. Pričekajte svoj trenutak. I on će doći. U univerzumu nema satus quo, a najvjerojatnije je da ni vi niste izuzetak od ovog zakona.


Widget not in any sidebars