Kad odeš u šumu i pogledaš drveće, vidiš sva ta različita stabla. Neka od njih su savijena, a neka su ravna, neka su zimzelena, a neka su nešto drugo.
I ti gledaš u stablo i dopuštaš. Vidiš ga onakvim kakvo jest. Nekako shvaćaš da nije dobilo dovoljno svjetla pa se okrenulo na određeni način. I ne osjećaš se emotivno zbog toga. Samo dopuštaš. Cijeniš stablo.
Čim stigneš blizu ljudi, sve to izgubiš. Stalno govoriš “Ti si previše ovo ili ja sam previše ono.” To prosuđivanje dolazi iz uma.
I zato ja prakticiram pretvaranje ljudi u drveće. Što znači da ih cijenim upravo onakvim kakvi jesu.
– Ram Dass
