Znajte da ste vječno i svrhovito biće.

Budite sigurni i spokojni bez potrebe za komplimentima ili dodatnim uvjerenjima da ste na bilo koji način posebniji ili različiti od drugih.

Mi smo svi djeca Božja, nema posebnih i nema odbačenih! Svi smo jedno.

Ovo je ‘uni-verse’. Una – jedan, verse – pjesma. Svi smo jedno.

Nemamo potrebe misliti da smo posebni, jer ako to činimo, odmah je netko drugi manje poseban.

Ako smo svi posebni, onda nam i ne treba ta riječ koja bi nas definirala, odvojila.

Poseban je riječ koju treba vaš ego.

Vaš ego vam ovdje nije potreban.

Tražite svoje više sebstvo koje govori: ti si kreacija, dijelić Boga.

Dr Wayne Dyer

Briga je stvaranje nečega što ne želimo i brigom se opiremo prirodnom poretku stvari. Potpuno je neprirodna čovjeku. Tereti koje smo stvorili brigom neće nestati brigom.

Briga je tehnika koju smo stvorili kako bi popunili trenutke u svom životu. Ona imobilizira sadašnji trenutak. Sve što ti se dogodilo nije se dogodilo u prošlosti. Dogodilo se u sadašnjem trenutku. I sve što će ti se dogoditi, neće se dogoditi u budućnosti, dogodit će se u sadašnjem trenutku. Trenuci u kojima odabereš biti zabrinut ti oduzimaju sadašnjost. Sva zabrinutost je tvoj izgovor da izbjegneš život. Kad brineš postaješ neaktivan, ali onaj tko je aktivan odbija zaokupirati svoje dragocjene sadašnje trenutke zbog te beskorisne mentalne aktivnosti.

Nema smisla brinuti oko stvari nad kojima nemaš kontrolu, jer ako nemaš kontrolu nad njima – čemu briga? Također, nema smisla brinuti se o stvarima nad kojima imaš kontrolu, jer ako imaš kontrolu nad njima – čemu briga?. I to je sve oko čega je moguće brinuti se. Bilo da imaš kontrolu ili ne, briga je samo gubitak dragocjenih sadašnjih trenutaka.

Briga je gubljenje vremena. Ne mijenja ništa. Samo ti zaokupira um i krade sreću. Briga je zloupotreba mašte.

Iako bi intelektualno mnogi ljudi to mogli “znati”, vrlo malo njih to iskreno osjeća.

Prema zadanim postavkama, ego um se temelji na neadekvatnosti. Podsvjesna ograničenja potaknuta u djetinjstvu.

I tako počinje put prilagodbe i kompenzacije, a s njim i bezbroj stanja od tjeskobe i depresije do neuspjeha i bolesti.

Sve zbog pogrdne percepcije sebe.

Nitko nije kriv.

Sve ljudske nevolje koje život nosi su istovremeno i prilike … da se oslobodiš!

S tobom je sve u redu.

Ono što nije u redu je svijet u kojem živiš.

Nemoj se pokoravati nametnutim potrebama i idejama bolesnog društva.

Ti si jedinstvena – s jedinstvenim talentima i jedinstvenom svrhom.

Molim te, samo pusti ljubav unutra. Reci ljudima kako se osjećaš i ne brini hoće li to biti previše. Budi previše. Neka ti je previše stalo.

Dopusti drugima da se zauzmu za tebe. Neka te ljudi podsjete da na ovom svijetu postoji dobrota.

Budi ranjiva, nemoj se bojati onoga što osjećaš. Pokušaj pronaći ljepotu u svakom slomu, pokušaj krenuti naprijed i prepustiti se; pokušaj učiti i vjerovati u nove početke unatoč svemu što si prošla.

Poljubi lica svojih prijatelja, zagrli njihove slomljene komadiće, smij se glasno i nadaj se glasno i živi glasno i budi nježna prema sebi, budi nježna prema svom ozdravljenju.

Poveži se, poveži, poveži se – sa svakim djelićem onoga što jesi, sa svakim milimetrom svog zakrpanog srca.

Poveži se s ljudima zbog kojih se osjećaš duboko.

Poveži se s trenucima koji ti tjeraju suze na oči.

Poveži se s onim zbog čega ti se ruke tresu, zagrli ono zbog čega si svjesna koliko si sretna što si živa.

Molim te, samo se poveži – jer lijepe stvari nestaju svaki dan. Ne dopusti da tvoje srce bude jedno od njih.

Bianca Sparacino

Ima jedna Tao priča o starom čovjeku koji se poskliznuo na obali brze rijeke te u nju upao. Rijeka ga je vodila do opasnog vodopada. Svjedoci nesreće su se u nevjerici bojali za njegov život. Međutim, dogodila se čudesna stvar. Starac je iz rijeke izašao živ i neozlijeđen na dnu vodopada. Ljudi su ga upitali kako je uspio preživiti. “Nisam pokušavao prilagoditi tijek vode sebi već sam se ja prilagodio vodi. Bez razmišljanja sam joj dozvolio da me oblikuje. Prepuštajući se vrtlogu, iz njega sam izašao. Tako sam preživio.”

U ovoj priči, rijeka je metafora za život. Najbolje je kroz život prolaziti s minimalnim očekivanjima, dopuštajući životu da oblikuje trenutke kako se pojavljuju. Znači li to da ne trebamo imati ciljeve i planove? Ne. To znači da trebamo pokušavati ne biti vezani za ishod tih planova te umjesto toga naučiti kako se prepustiti tijeku života.

Na primjer, recimo da ste pomogli svom djetetu na nekom školskom projektu i nadate se da će se vaš težak trud isplatiti. Budite sretni njegovim razumijevanjem predmeta i vremenom koji ste proveli s njime. Ali nemojte se vezati za ideju da ono osvoji nagradu. Takve vas želje mogu dovesti do razočarenja i patnje, što uništava čaroliju cijelog iskustva. Učinite svoj dio, a onda se prepustite tijeku.

Daj sve od sebe, a onda se opusti i dopusti da se stvari odvijaju onako kako trebaju.

Lako je voljeti. To uopće nije naporan posao. No, ipak imamo mnogo posla, odnosno moramo se odučiti od svih onih laži u koje vjerujemo.

Odučiti se od laži nije lako jer se uz njih osjećamo sigurnima i uz njih smo jako vezani. No, što više vježbamo uočavanje istine, to nam je lakše odvajati se od laži. Preobražavanje života vježbom postaje sve lakše, a život nam postaje sve bolji i bolji.

Što više ljubavi imamo, to više ljubavi možemo dati i primiti. Svrha odnosa jest davati drugima i primati od njih. Nije nam potrebno mnogo riječi. Kad smo u društvu s nekom osobom, važno je komunicirati osjećajima, a ne riječima.

No, želimo li govoriti riječima, nisu nam potrebne komplicirane riječi. Dovoljne su samo dvije: »Volim te.« To je sve. Ono zbog čega ste sretni nije ljubav koju drugi osjećaju prema vama, nego ljubav koju vi osjećate prema drugima.

Kada jednom iskusimo ljubav, ne možemo pronaći riječi kojima bismo objasnili ono što uistinu osjećamo, jer ljubav je najuzvišenije iskustvo koje možemo doživjeti. Iskusiti ljubav znači iskusiti Boga, ovdje i sada iskusiti raj. Kad glas znanja više ne uspijeva privući našu pozornost, mnogo više toga možemo zamjećivati oko sebe.

Počinjemo opažati vlastite emocionalne reakcije i počinjemo zamjećivati emocionalne reakcije drugih ljudi. Tada počinjemo zamjećivati emocije koje izviru iz stabala, iz cvijeća, oblaka, iz svega oko nas. Vidimo kako iz svega, čak i iz drugih ljudi, izvire ljubav.

U određenom trenutku počinjemo jednostavno živjeti u zanosu i tada više nema riječi kojima bismo to objasnili, jer više nema sporazuma o tome kako bismo takve osjećaje mogli objasniti. Ono što nazivamo ljubavlju nešto je toliko općenito, da to čak i nije ono što ljubav uistinu jest.

Ljubav je nešto mnogo više od onoga što možemo opisati riječima. Kao što sam već rekao, o istini zapravo ne možemo razgovarati: trebamo je iskusiti. Isto vrijedi i za ljubav. Jedini način da uistinu spoznamo ljubav jest iskustvo ljubavi: trebamo imati hrabrosti i skočiti u ocean ljubavi, kako bismo je spoznali u njezinoj sveobuhvatnosti. To je jedini način, ali programirani smo velikim strahom, tako da ne uviđamo kako ljubav izvire iz svega oko nas.

Tragamo za ljubavlju u drugim ljudima, a ni oni sami ne vole sebe. Dakako, ondje nećemo pronaći ljubav: naći ćemo samo sebičnost i rat za prevlast. Za ljubavlju ne morate tragati. Ljubav je ovdje zato što je i Bog ovdje; životna je sila posvuda.

Mi, ljudska bića, stvaramo priču o razdvojenosti i tragamo za onim čega, prema svojem uvjerenju, nemamo. Tragamo za savršenstvom, ljubavlju, istinom, pravednošću; tragamo i tragamo, a sve je to u nama samima. Sve je ovdje. Samo trebamo otvoriti duhovne oči i uvidjeti.

Nema ničega što biste trebali učiniti kako biste poboljšali ono što uistinu jeste. Jedino što svi mi moramo učiniti jest stvarati prekrasnu priču i uživati u boljem životu. Kako stvarate prekrasnu priču? Tako što ste izvorni. Kad je glavni lik izvoran, lako je pisati priču s integritetom, zdravim razumom i ljubavlju.

Život je najuzvišeniji dar kojega dobivamo, a umijeće življenja je najuzvišenija umjetnost. Kako ovladati umijećem življenja? Iskustvo čini majstora. Nije riječ o učenju, nego o djelovanju i vježbanju vlastite umjetnosti.

Ako kao umjetnik vježbate ljubav, ako neprestano vježbate, dolazi trenutak kad sve postaje izrazom vaše ljubavi. Kako možete znati da ste ovladali ljubavlju? Kad je priča koju sebi pripovijedate trajna ljubavna priča.

Don Miguel Ruiz

Postoji nešto što u zadnje vrijeme primjećujem u životima onih koje volim, a to su njihove svakodnevne borbe koje je frustrirajuće pa i bolno gledati.

To su one situacije kada se žališ na tog bezvrijednog muškarca, ali i dalje misliš na njega.

Kada si uzrujana zbog prijateljice koja je bezobrazna prema tebi, ali još uvijek odlaziš na ručak s njom.

Kada i dalje pronalaziš izgovore za članove svoje obitelji koji te zlostavljaju samo zato jer ste krvno povezani.

Negativni ljudi su prisutni u tvom životu jer im ti to dopuštaš.

S jedne strane te razumijem.

Nije lako prestati voljeti nekog, čak i ako ti narušava tvoje mentalno zdravlje.

Ne postoji prekidač koji možemo stisnuti i jednostavno prestati voljeti.

Mukotrpan je to proces i vrlo zbunjujući.Nema pravog načina na koji možemo jednostavno otići.

No moraš to shvatiti. Moraš to prihvatiti, izreći na glas.

Negativni ljudi vrlo često i ne znaju da su negativni.

Oni su emocionalni vampiri koji sišu život iz tebe.

A ti i dalje pronalaziš izgovore za njih. Pronalaziš razloge zbog kojih ćeš okriviti sebe ili neku situaciju u kojoj se nalaziš.

Da, to je vrlo često jedna siva zona, no ne možeš kontinuirano preuzimati odgovornost za ljude koji ti nanose bol.

Zaslužuješ da se prema tebi ponašaju s poštovanjem i ljubaznošću. Vjeruj mi, zaslužuješ to. I u redu je izreći to.

U redu je tražiti ono što zaslužuješ.

U redu je procjenjivati koji odnosi zaslužuju mjesto u našim životima.

U redu je priznati da želiš nešto bolje od onoga što trenutno imaš.

Želim da znaš to.

Želim da znaš da si slobodna pustiti sve one koji te ne zaslužuju.

zdravaisretna.hr

Najvrjednije stvari u životu dolaze kada se prestanemo opterećivati nevažnima. Lako je to reći, ali kako to živjeti?

Osjetimo kako je to teško kada shvatimo da smo stotinama lanaca vezani za ono što zapravo u našem životu nema nikakvu ulogu. Koliko može promijeniti našu budućnost to što je tamo netko nešto mislio ili rekao o nama? Da li naša sutrašnjica ovisi o slici koju imamo u tuđim očima ili možda  o onome što ćemo sami napraviti, poduzeti, riskirati, iskoračiti u nepoznato?

Najvrjednije stvari u životu dolaze kada se prestanemo opterećivati nevažnima. Koliko toga trebamo posjedovati da bismo bili sretni? Koliko ljudi treba da nas podržava i plješće da bismo imali potvrdu da vrijedimo? Mogu i svi na svijetu ali ako unutar nas nema osjećaja samopoštovanja i vrijednosti nećemo ništa dobiti. Možemo imati sve na svijetu ali ako unutarnju želju ne znamo zauzdati gušiti ćemo se u stvarima koje će nam uzimati životni prostor i ostavljati praznima.

A potrebno je malo,  samo napraviti listu prioriteta i svemu ostalom što u to ne spada jednostavno reći: Odbijam robovati stvarima koje su nametnuli drugi.  Obijam ulaziti u ludu utrku uspoređivanja tko je na boljoj poziciji i tko ima više jer nitko ne zna hoće li doživjeti sutrašnji dan. Želim samo naučiti uživati u malim stvarima koje vesele srce, razgovoru s prijateljem, šetnji ili kavici s dragom osobom, čitanju omiljene knjige u samoći, osmijehu djeteta ili samoj činjenici što smo se jutros probudili zdravi.

Svaki dan svoga života sebe treba iznova podsjećati na onih tisuće stvari koje stvarno ne mogu donijeti unutarnji mir i ispunjene već vježbati se u praštanju jer to je važno za nastavak zajedničkog suživota. Malo stanjiti ego a podebljati strpljenje, suosjećanje, ustrajnost, dosljednost i snagu volje.  Malo manje gledati na ono što je bilo a malo više vjerovati u nešto što želimo da bude i u tome dati sve svoje snage.

Mario Žuvela

“Ne vjeruj svemu što misliš.”

Pokušajte uloviti glas u vašoj glavi koji se možda čak svakog trenutka žali na nešto.

Prepoznajte ga kao glas ega – te kada ga god čujete budite svjesni toga da on ne predstavlja vas.

U pozadini je svjesnost, a ispred se nalazi glas – mislilac.

Na ovaj način postajete slobodni od ega, slobodni od takvih misli.

Primarni uzrok nesreće nikada nije pojedina situacija već misli koje stvaramo o njoj.

Budite svjesni svojih misli.

Odvojite ih od situacije koja je uvijek neutralna – i takva kakva jest.

Eckhart Tolle

Želja je sastavni dio ljudskog bića. Svi mi “želimo” stvari, bilo da su to doslovno stvari ili u češćem slučaju naši željeni ishodi.

Ali mehanizam koji pokreće želju uvijek je naš ego ili dio nas koji osjeća energiju oskudice ili da nešto nije u redu i da bi trebalo biti drugačije nego što jest. To je pogled iz percepcije onog svemogućeg JA s kojim se poistovjećujemo.

Ali… upravo iz gore navedenih razloga, taj dio nas rijetko zna što je zapravo najbolje za nas. I zato se s razlogom kaže da ‘ne dobiti ono što želimo često može biti najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi’.

Stoga, ako u nekom trenutku ne ostvarujemo ono što osobno želimo, možda bi se trebalo malo odmaknuti unatrag i razmisliti o tome da možda postoji viša inteligencija koja se brine o ishodima koji su objektivno daleko bolji za našu evoluciju.

Peter Crone

Ako stisnemo naranču, iz nje može izaći samo sok od naranče, ništa drugo. Tako i iz nas izlazi samo naša esencija, naš sok ili otrov koji se nalazi u nama. Rezultati koje imamo su uvijek u skladu s našom esencijom. Ako je otrov ono što nosimo u sebi, on će se ogledati u vidu kriticizma, laganja, varanja i ogovaranja. Onaj tko je zadovoljan sobom i tko poštuje sebe, neće zalijevati otrovom svijet oko sebe.

Svi se u određenom trenutku možemo definirati kroz određenu emociju, koja je poput unutrašnjeg kompasa pokazatelj našeg sveukupnog duhovnog stanja. Emocije su glasnici koji nas obavještavaju da u sebi nosimo određena uvjerenja. Emocije se kreću na skali od potpuno niskih i negativnih pa do onih jako visokih, vibrantnih, vezanih za osjećaj ljubavi i radosti.

Kroz određenu emociju, u svakom trenutku možemo otkriti dosta o sebi. Posebno ako smo dugoročno praćeni određenim negativnim tipom emocije poput depresije, malodušnosti i sl., onda se trebamo zapitati koje uvjerenje doprinosi konstantnom održavanju na najnižim emocionalnim skalama.

U svakom slučaju, neželjene emocije, gubitak energije i životne radosti upućuju na nezadovoljstvo sobom, svojim zdravljem, ukućanima, načinom života, poslom koji radimo, financijama…

Uvijek postoji masa uzroka (uvjerenja) koje povezujemo s našim stanjem. Nezadovoljstvo sobom i svojim životom nas, dakle, konstantno održava na niskim vibracijama i uvlači u sve veće stanje nezadovoljstva. Iz tog razloga podliježemo raznim modelima negativnog ponašanja, od čega je kriticizam možda najštetniji oblik izražavanja vlastitog nezadovoljstva.

Kažu da svijet ne vidimo onakvim kakav jeste, već onakvim kakvi mi jesmo. Većina nas će sigurno potvrditi činjenicu da, u trenucima kada smo sretni, zadovoljni i ispunjeni, nam rijetko pada na pamet da razmišljamo o drugima i kritiziramo ih. Nekada smo toliko okupirani svojom srećom da nam svi oko nas postaju dragi i da bismo ih bez ikakvog razloga zagrlili i poljubili.

U nekim drugim okolnostima, kada smo “nabrušeni” i nezadovoljni, iste te osobe nas iritiraju, u prometu postajemo nervozni, nerviraju nas prolaznici, gužve u tržnim centrima, u svemu pronalazimo mane i postajemo savladani kriticizmom. Tračanje i ogovaranje drugih ljudi nije ništa drugo do kriticizam koji proističe iz nezadovoljstva vlastitim životom.

Upravo kada ogovaramo i kritiziramo kolegicu s posla koja je obukla prekratku suknju ili se “zabavlja” s oženjenim šefom, trebali bi se zapitati kojim segmentom svog života smo nezadovoljni, što nas to potiče na kriticizam.

Osobe koje se bave takvim radnjama nam više daju informacije o samom sebi nego o onima koje ogovaraju i kritiziraju.

Postoje osobe koje u životu nisu uspjele u nekim svojim namjerama i onda počnu uočavati kako je svaki “seljak” uspio u gradu, kako svaka “fukara” ima više para od njega, vozi bolje auto i sl., i time ustvari najviše govori o svojim uvjerenjima.

Mi se zaista uvijek trebamo baviti samo sobom i možemo mijenjati samo svoj dio svijeta. Naša paralelna realnost uvijek odgovara osobnoj vibraciji i oslikava točno ono u što vjerujemo. Mi moramo znati da neki “seljak” koji je došao u grad ne može nikako uzeti ono što nama pripada niti uskratiti nama “shemu”.

Kvalitet naše energije u stanju kriticizma je zaista jako nizak i nedovoljan za stvaranje bilo kakvog uspjeha. Mi smo, kolektivno, na ovim prostorima u jednom masovnom stanju kriticizma prema državi i ljudima na vlasti.

To nam ne pomaže u procesu samoostvarenja, bez obzira koliko taj kriticizam bio opravdan, mi dosta štete nanosimo sebi jer se držimo u ropstvu nezadovoljstva, koje korelira s niskim vibracijama i unosi ih dalje u našu obitelj, dom, odnose i sl. Paralelno s bilo kakvim kriticizmom, u naše energetsko polje se uvlače razne negativne emocije, pa smo kao nacija počeli vibrirati na razini žrtve i poprimamo kolektivno sivilo.

S druge strane, ako se vratimo na osobnu razinu, primijetit ćemo da često usmjeravamo kriticizam prema samome sebi.

Nekada on proističe iz uvjerenja da drugi imaju loše mišljenje o nama, koje zapravo proističe iz lošeg mišljenja o samom sebi i uvjerenja da smo u životu nešto uradili pogrešno zbog čega mislimo da nismo vrijedni poštovanja i uvažavanja. To može biti snažno vezano za osjećaj krivnje koji vučemo iz obiteljskih odnosa.

Naši roditelji su, vjerovatno iz vlastite nesvijesti i neznanja, našu životnu energiju opteretili osjećajem krivnje iz nekih njihovih frustracija i nezadovoljstva sobom. Zaista, ništa ne može tako snažno izvlačiti životnu esenciju i energiju iz nas kao život s osjećajem krivnje. Pošto smo “krivi” što smo se rodili i što smo mučili naše roditelje svojim prisustvom, pošto se nisu najbolje snašli s nama u svojim životima, mi nosimo neraščišćene račune od malih nogu.

Zamislimo sad da su to računi za neplaćenu struju i vodu, koje skupljamo nekih 30, 40 ili više godina. Puno duga se nagomilalo, jer nismo riješili na vrijeme, nismo se nikad obračunali s roditeljima. Zato smo odrastali, principijelno nezadovoljni sobom, dakle, s velikom dozom kriticizma prema sebi. Što može osoba koja je odrasla s kriticizmom ponuditi drugima, do isti taj kriticizam?

Kažu da, ako stisnemo naranču, iz nje može izaći samo sok od naranče, ništa drugo. Isto tako, u raznim životnim okolnostima, iz nas izlazi samo naša esencija, naš sok ili otrov koji se nalazi u nama. Rezultati koje imamo su uvijek u skladu s našom esencijom, reflektiraju se na naše odnose, financije, posao i sl. Ako je to zaista otrov što nosimo u sebi, onda će se on ogledati u vidu kriticizma upućenom drugima, laganju, varanju i ogovaranju.

Onaj tko je zaista zadovoljan sobom, i tko istinski poštuje sebe, zasigurno neće zalijevati otrovom svijet oko sebe. Našu vlastitu bol nikada nećemo iscijeliti nanošenjem boli drugima, naš osjećaj krivnje nećemo iscijeliti tako što ćemo nametati drugima osjećaj krivnje, naš vlastiti kriticizam i nezadovoljstvo sobom nećemo nikada iscijeliti tako što ćemo drugima upućivati kritike.

Samo ćemo ulaziti u sve veće konflikte i udaljavati se od onoga što bismo izvorno trebali biti, a to doprinosi sve većem stanju nezadovoljstva i uvijek ćemo imati emociju kao pokazatelj gdje smo trenutno. Ako nismo zadovoljni tom emocijom, imamo alarm da nismo tamo gdje bismo trebali biti.

Situacija je alarmantna posebno onda kada smo dugo u nekom stanju depresije i nezadovoljstva, to je jednostavno znak da se ne poklapamo sa svojim nefizičkim ja, da smo poput vlaka koji je ispao iz tračnica.

Mada smo svi možda, u manjoj ili većoj mjeri nekoga povrijedili u životu, sigurno smo u nekom trenutku života shvatili da se ne ponosimo time i da bismo najradije promijenili neke segmente prošlosti.

I sve je dobro dokle god preispitujemo sebe i bavimo se svojom dušom, problem nastaje onda kada ne uviđamo koliko štetimo svojoj duši vjerujući da nešto radimo bezazleno, vjerujući da “ne ogovaramo, već samo prenosimo istinu”, vjerujući da ne varamo partnera već “samo pokušavamo ugoditi sebi”… trebamo znati da sve što radimo – radimo sebi, za svoj napredak ili nazadak, računi se uredno gomilaju u ladici…

I ono što je možda najvažnije je činjenica da bilo kakva neriješena energetska veza između nas i druge osobe, ostaje otvoreno pitanje koje nam iscrpljuje energiju. Bilo kakvo uplitanje u energetiku druge osobe, recimo ogovaranjem, mi aktiviramo određene karmičke posljedice i knjižimo na svom računu određeni teret.

Sad, može se taj uknjiženi teret stvarno odraziti na naše financije, da baš imamo financijski manjak u životu, da jednostavno po principu instant karme dođe do naplate na nekom segmentu života.

Ako u životu općenito “šepamo” na polju financija ili zdravlja i sl., onda nam baš i ne treba da dodatno pogoršavamo stanje tim negativnim energetskim upetljavanjem, jer smo već u minusu i samo ga dodatno povećavamo.

Svi mi imamo neke segmente života gdje smo energetski jači, a neke gdje smo energetski slabi, isto kao što imamo organe u tijelu koji su energetski slabi pa stalno imamo jedan te isti zdravstveni problem, jer se stresovi i konflikti uvijek odraze na najslabijem organu.

Recimo, svaki stres na poslu ili u kući, mi dobivamo upalu grla i visoku temperaturu ili upalu mokraćnih organa i sl. Isto tako, možemo imati osjetljivo polje financija, pa svaki stres ili konflikt pojačavaju gubitak i odljev financija, jer nam je to slaba energetska točka. Dakle, ako nismo baš toliko energetski, financijski i zdravstveno jaki da možemo svoje stanje nazvati “zadovoljavajućim”, onda se ne bismo ni slučajno smjeli uplitati u dodatna opterećenja negativnom energijom.

S druge strane, ako jesmo dovoljno energetski jaki i zadovoljni, ona nam takve negativnosti neće ni trebati niti ćemo se baviti njima. Tako da imamo zakonitost koja kaže da je uvijek- i uvijek, uzrok uplitanja u negativnost činjenica da već u nama postoji energetska slabost i odljev energije, odnosno nezadovoljstvo i konflikt.

Umjesto da padamo u negativna stanja, trebamo se baviti sobom i tražiti načina da popravimo vlastito stanje, jer ga nećemo popraviti ako se još više odajemo negativnim obrascima ponašanja, već obrnuto, kada u svakom iskušenju prepoznamo priliku da se odupremo i izdignemo iznad poriva za kritiziranjem, ogovaranjem, laganjem i varanjem.

Tek tada možemo računati da će energija raditi za nas, jer zapravo, u svom životu imamo dosta situacija u kojima moramo pobijediti sebe, odnosno, prerasti “starog” sebe i stvarati novog i boljeg sebe.

A takve situacije su često maskirane u “beznačajne sitnice”, ali to je poput kapanja pokvarene slavine koja kap po kap napravi ogroman račun, zato moramo obratiti pažnju – na svaku kapljicu.

duhovni-razvoj.blogspot.hr