Uvijek smo na pravom putu, jer će nas svaka staza na kraju dovesti na vrh naše planine.
Kako se krećemo kroz život, samo trebamo zapamtiti da naša duša zna put! I što se više prepuštamo, vjerujemo i dopuštamo našoj duši da preuzme vodstvo, više se možemo uskladiti s onim što naša duša želi postići u ovom životu.
“Draga Dušo / Svemire / Bože / Boginjo, molim vas, pokažite mi put! Molim vas, dopustite mi da se predam stazi svoje duše i da vjerujem u mudrost koju čuvam u sebi. Molim vas, dopustite mi da uđem u tu suštinu tako da se osjećam vođen na svakom koraku. Dopustite mi da vam se predam, dopustite mi da vam služim. Dopustite mi da se dovedem do pravih akcija u pravo vrijeme.”
Kada dopustimo našoj duši da nas vodi, kada dopustimo da naša duša sjaji, prirodni ritam i tok se pojavljuje.
Ovaj tok nas stavlja u utor naše duševne staze, pomaže nam da se osjećamo manje vezani za životne događaje i dopušta nam da s većom lakoćom vidimo da je sve ovdje da nas uči kako ojačati energiju ljubavi.
Widget not in any sidebars